Ovrhe i potrošači

Nepoštena primjena Ovršnog zakona, a još nepoštenija provedba ovrha i pored drugih pozitivnih hrvatskih potrošačkih zakona dovela je do toga se stvara jedno novo područje u civilnom sektoru, pa je čak za promisliti da se u Savjetu za razvoj civilnog društva definira posebno područje "ovršeni građani". Sve je više udruga koje se osnivaju samo s ciljem borbe protiv ovrha. 

Na tom području dolazi čak do uskog povezivanja politike u udruga, jer udruge uvidjevši ignoriranje od strane javnog sektora, pronalaze načine da se "glas potrošač čuje", pa se na razne moguće načine povezuju sa Saborskim zastupnicima i drugim političarima ne bi li realizirali ciljeve osnivanja. 

Zbog ignoriranja civilnog sektora, a posebno što je resorno ministarstvo za zaštitu potrošača, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta čini se da i civilni sektor sve više odlazi u sfere borbe protiv Vlade RH i državnih institucija. Ali opasnije od toga je što se sve više raslojava društvo. Naime "ovršeni" u svom jadu i borbi za golu egzistenciju odlaze sa svojim zahtjevima u krajnost, a to su zahtjevi za oprost (otpis) dugova. Pri tome se u retorici tvrdi "mi priznajemo svoje dugove, ali dodaci su veliki", ali ako se traži "otpis dugova" onda je jasno da se radi o nečem drugom. 

To ne nailazi na razumijevanje većine ljudi koji su redovno podmirivali svoje obaveze, jer ako se "ovršenima" oproste dugovi, onda su oni bili budale što su redovno podmirivali svoje obaveze. To vodi u začarani krug rasprave, što je bilo prvo "kokoš ili jaje". 

Već na prvi pogled je razvidno da su ovrhe i Ovršni zakon s obzirom na broj ovrha u Hrvatskoj postale nacionalni problem, te je nužno tako i pristupiti rješavanju.  Naime Ovršni zakon sam po sebi nije nešto neuobičajeno i demokratskom svijetu, jer troškovi u dugovi se moraju vraćati. Problem je u realizaciji, jer su se u Hrvatskoj temeljem Ovršnog zakona osnovale firme i društva koje se koriste nedefiniranim odredbama tog zakona.  Te razni posrednici (agencije, javni bilježnici, odvjetnička društva, FINA, .......) u naplati duga stijeću velike profite, a da zapravo nisu učinili nikakvu naplativu uslugu. Time nepošteno, pa često i nezakonito stijeću profit, a potrošač (dužnik), pa i vjerovnik su drastično i nepošteno oštećeni. Naime, ti dodatni nameti imaju prednost pri naplati potraživanja, pa ustvari dužnik (ovršenik) godinama plaća "troškove" nepotrebnih posrednika, a da do glavnice (duga) niti ne stigne. To znači da ni vjerovnik ne dobiva svoje potraživanje. 

Posebno zabrinjava što se u Ovršnom postupku ne primjenjuje hrvatska potrošačka legislativa. Ignorira se Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o osobnom stečaju potrošača, Zakon o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova, Zakon o potrošačkom kreditiranju, ......, pa često u sam Zakon o obveznim odnosima.  To vodi u anarhiju što si Hrvatska kao pravna država ne može i ne smije dopustiti. 

"Ovršeni" su nesumnjivo "osjetljiva kategorija potrošača" i treba im pomoć. Pomoć nije u oprostu dugova, pače "ovršeni" će se ponovo osjetiti ljudima, ako mogu platiti svoj dug. Stoga je nužno "ovršenima" omogućiti da vrate dug, a ne im "opraštati" dug, jer dug ne može nestati, netko ga mora platiti. Ako ga plaća država, to znači da opet oni koji su uredno podmirivali svoje obaveze sada posredno učestvuju i u podmirivanju obaveza onih koji to nisu, a to nesumnjivo vodi do netrpeljivosti i nekorektnosti. 

Ne treba ništa "opraštati" samo treba isključiti sve posrednike, da dužnik vraća stvarni dug, a zakonska zatezna kamata je kazna i to je dovoljno.  Te naravno primijeniti hrvatski potrošačku legislativu.  Potrošaču treba pomoć da vrati dug, a "oprost" se daje na ispovijedi. 

Željko Tomašić