Studija JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE U SUSTAVU ZAŠTITE POTROŠAČA NA PODRUČJU MEĐIMURSKJE ŽUPANIJE

Zaštita sigurnosti i prava potrošača je prioritet svih politika Europske unije (EU). Europska politika za zaštitu potrošača predstavlja partnerstvo EU‑a, njegovih država članica i građana.

Zato je nužno poduzeti niz postupaka na razini EU‑a i svake članice ponaosob, pa tako i Republike Hrvatske radi zaštite zdravlja, sigurnosti i gospodarskih interesa potrošača, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti  promicanju prava potrošača na informiranje i edukaciju potrošača.

Prilikom utvrđivanja i provedbe svih drugih politika i aktivnosti EU‑a moraju se uzeti u obzir zahtjevi vezani za zaštitu potrošača.

Usvojenom suvremenom politikom zaštite potrošača EU-a sve države članice su obvezne na temelju važećih Direktiva EU (Europskoga parlamenta i Vijeća):

  • zakonodavstvom štiti potrošačka prava i osigurati pomoć potrošačima u brzom i učinkovitom rješavanju sporova s trgovcima,
  • osigurati usklađenost prava potrošača s gospodarskim i društvenim promjenama, posebno u području digitalnih, energetskih i financijskih usluga,
  • jamčiti sigurnost svih proizvoda koje potrošači kupuju na jedinstvenom EU tržištu,
  • olakšati potrošačima odabir na temelju jasnih, točnih i dosljednih informacija, primjerice pri kupnji roba i usluga, a posebno u realizaciji e-trgovine.

Nositelji zaštite potrošača su: Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, ministarstvo nadležno za poslove zaštite potrošača, nadležne inspekcije, Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača, poslovna udruženja, udruge za zaštitu potrošača, jedinice lokalne samouprave i ostala tijela javne vlasti, svako iz svoje nadležnosti.

Da bi se takva planirana politika zaštite potrošača mogla realizirati nužna je primjena sektorskih zakona i propisa u cijelosti provesti prvenstveno na razini zadnje provedbene karike demokratskog društva koje karakterizira supostojanje triju sektora: javnoga (država, JL(R)S), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo), pri čemu ne nužno primijetiti pravilo da se civilno društvo tj. građani mogu aktivno i slobodno uplitati u sve sfere društvenog djelovanja.

Neupitno je da se samo sinergijom sva tri sektora može efikasno provoditi politika zaštite potrošača kao prioritet svih politika Republike Hrvatske. Provođenje postupka donošenja Odluka i njihove provedbe u Hrvatskoj jasno ukazuje na nepostojanje bilo kakve suradnje ministarstava Vlade RH na provedbi politike zaštite potrošača, a sve političke odluke se donose i provode u resornom ministarstvu, koje  je u  Hrvatskoj povjereno Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta. Kako to ministarstvo nije nadležno za rad i razvoj civilnog društva, nema nikakve ingerencije nad radom udruga za zaštitu potrošača, a samo se nametnulo (nepisano pravilo) kao „savez udruga za zaštitu potrošača“.

No, MINGPO je u sukobu interesa jer nemoguće je da istovremeno pogoduje poduzetnicima, trgovcima, obrtnicima, te da štiti interese potrošača.  Takvim rješenjem i neprihvaćanjem modela EK gdje je resor zaštite potrošača u DJ JUST, jasno ukazuje da u Hrvatskoj javni sektor drži pod čvrstom kontrolom udruge za zaštitu potrošača, te da je zakonskim rješenjima o sufinanciranju rada udruga istima usložio i ograničio mogućnost veće financijske potpore, te u Hrvatskoj projekt „Međimurski info centar potrošača“ jedino savjetovalište za zaštitu potrošača, zahvaljujući entuzijazmu aktivista i volontera. Ostale udruge imaju praktičnu mogućnost ostvarenja godišnjeg proračuna najviše oko 40.000,00 kn, što jedva pokriva troškove osnovnog rada udruga.

MINGPO je teoretski riješilo problem sufinanciranja obvezujući Zakonom o zaštiti potrošača jedinice lokalne samouprave da podupiru udruge, a ujedno je naputak da preko udruga za zaštitu potrošača organiziraju savjetovanje potrošača koje je u obvezi JLS.

U praksi ta Zakonska obveza je demokratski ukras za izvješćivanje EK kako su provedene obvezujuće Direktive koje definiraju zaštitu potrošača jer nema nikakve sankcije na neprovođenje zakonskih odrednica potpore udrugama za zaštitu potrošača  ako nemaju organizirano savjetovanje potrošača, pa se Zakon o zaštiti potrošača svodi na preporuku, a jedino je prema potrošačima obvezujući.

Studija JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE U SUSTAVU ZAŠTITE POTROŠAČA NA PODRUČJU MEĐIMURSKE ŽUPANIJE (originl - pdf)