Ako je hrana sve skuplja, zašto je i dalje tako lako bacamo?
"Hrana nikada nije bila skuplja." Rečenica je koju posljednjih godina slušamo gotovo svakodnevno. Cijene rastu, kućni budžeti sve su opterećeniji, a potrošači s pravom traže povoljnije cijene. No postoji jedno neugodno pitanje koje si rijetko postavljamo – ako je hrana toliko skupa, zašto je tako lako bacamo?
Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj se godišnje baci više od 220 tisuća tona hrane, a najveći dio otpada nastaje upravo u kućanstvima. Drugim riječima, najveći potencijal za promjene nalazi se upravo u našim domovima.
Kada bacimo kruh, jogurt ili nekoliko jabuka koje su izgubile privlačan izgled, ne bacamo samo hranu. Bacamo i novac koji smo za nju izdvojili, ali i sav trud koji je uložen da bi ona uopće stigla do našeg stola. Iza svake štruce kruha, svake rajčice ili litre mlijeka stoje mjeseci rada poljoprivrednika, proizvodnje, prijevoza, skladištenja te vrijedni prirodni resursi poput vode i energije.
Naravno, odgovornost nije isključivo na potrošačima. Proizvođači, trgovci i ugostitelji također imaju važnu ulogu u smanjenju otpada od hrane. No upravo kućanstva mogu najbrže promijeniti svoje navike.
Možda nije potrebno kupiti pet jogurta ako znamo da ćemo pojesti dva. Možda kruh od jučer može postati krutoni ili krušne mrvice. A možda ostaci ručka nisu znak siromaštva, nego odgovornosti.
Kao potrošači imamo pravo tražiti kvalitetnu i cjenovno prihvatljivu hranu. No jednako je važno cijeniti ono što smo već kupili. Jer odgovorno potrošačko ponašanje ne završava na blagajni – ono se nastavlja u našoj kuhinji.
