Svjetski dan prava potrošača obilježava se svake godine 15. ožujka s ciljem podizanja svijesti o pravima i potrebama potrošača. Taj dan podsjeća kako smo potrošači svi mi – u svakodnevnim kupnjama, korištenju usluga i donošenju odluka koje utječu na našu kvalitetu života.
Upravo zato je važno naglasiti da se sustav zaštite potrošača ne gradi samo kroz zakone, već i kroz informiranje, edukaciju i zajedničko djelovanje svih dionika – institucija, udruga i samih građana.
Ministarstvo gospodarstva već nekoliko godina obilježava ovaj dan organizacijom konferencije, pa je tako i ove godine održan skup koji je okupio predstavnike institucija, trgovaca i udruga.
Za razliku od prethodnih godina, ovaj put konferencija nije održana u prostoru Hrvatske gospodarske komore. Iako razumijemo važnost suradnje s gospodarskim sektorom, i dalje smatramo da bi obilježavanje dana posvećenog potrošačima trebalo biti više usmjereno prema onima koji ih svakodnevno zastupaju. Možda u nekoj od narednih godina vidimo i takav zaokret.
Kad se praksa i propisi ne poklapaju
Rasprave su se vodile kroz dvije teme – sniženja i pravo na popravak, odnosno informiranje o materijalnom nedostatku. Za stolom su bili svi “ključni igrači” – ministarstva, inspektorat, komore, trgovci.
I opet ista slika: s jedne strane uvjeravanje da je zakonodavni okvir dobar, a s druge konkretna iskustva potrošača koja govore suprotno.
Predstavnici udruga, među njima i Vlado Biljarski te Božena Grabić, vrlo su jasno prenijeli ono što svakodnevno čujemo u savjetovalištima – potrošači teško ostvaruju svoja prava, a prostor za različita tumačenja zakona najčešće ide u korist trgovaca.
Stare teme, isti problemi
Ono što posebno zabrinjava jest da se ključne stvari ne mijenjaju, čak ni kroz nove prijedloge izmjena Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
Primjeri su dobro poznati:
- zamjenski proizvod dok je uređaj na popravku – i dalje ovisi o dobroj volji trgovca
- “razumni rok” – i dalje bez jasnih granica
Drugim riječima, pitanja koja su potrošačima najvažnija ostaju otvorena, bez konkretnih rješenja.
Korisni alati postoje – ali nisu dovoljni
Jedan od konkretnijih i korisnijih dijelova konferencije bila je prezentacija koju je održala prof. Ivana Plazibat sa studentima – predstavljene su web aplikacije za praćenje cijena koje potrošačima mogu pomoći u svakodnevnim odlukama. Takvi alati svakako su korak naprijed, ali ne mogu zamijeniti sustavna rješenja.
Što nam ostaje?
Ovakvi skupovi imaju svoju vrijednost – razmjena iskustava i otvoreni razgovori su potrebni. No isto tako, teško je ne primijetiti da se iz godine u godinu vraćamo na iste probleme. Ako se nešto može izdvojiti kao zajednički zaključak, onda je to da prostora za napredak itekako ima – posebno u informiranju i educiranju. I potrošača i trgovaca. U tome uloge postoje za sve – i institucije i udruge. Pitanje je samo koliko će se toga pretvoriti u konkretne promjene.
